U Knjigramu vjeruju da knjiga nije samo skup slova na papiru, već živo BIĆE (ono slatko, najslađe) koji raste onoliko koliko mu mi dozvolimo da nas dotakne. Zato sa željela da pokažem djeci uz pomoć Danijele da knjiga može da se živi, a ne samo čita. Jer, nije li to suština svake knjige?

Zašto radionice?

Ideja je jednostavna: želim da deca osete miris priče, da uđu u cipele (u ovom slučaju šape) njenih junaka i da kroz igru shvate da su oni ti koji pričama daju boju. Prva takva avantura bila radionica pod nazivom “Čuvari priča” koja je inspirisana romanom “Čuvari groblja”.

Kako su oživeli “Čuvari groblja” kroz radionicu “Čuvari priča”?

Nisam želela klasičnu analizu dela. Želela sam iskustvo koje je Knjigram sa Danijelom mogao da im pruži:

Lekcija od Vihora i Zlatna nit

Pas Vihor je, uz dve bezobrazno nevaspitane a opet genijalne crne mačke, naučio decu najvažnijoj stvari: važno je saslušati priču do kraja. U svetu koji žuri, deca su naučila da nas nestrpljenje može odvesti na pogrešan trag.

Na kraju, kao zlatni pečat druženja, svako dete je ostavljalo svoj trag zlatnom niti po papiru. Ta nit je simbol svih onih nevidljivih veza koje priče ostavljaju u nama.

Jer, dok čuvamo priče, mi zapravo čuvamo sebe od nas samih.

Srce kuca, proljeće je tu blizu, pogledajmo pse oko nas… Možda šapuću najlepše priče o tome kako se bore protiv zime da sačuvaju proleće od onih koji su povređeni…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *