Kažu da knjiga pripada autoru dok je piše, a čitaocu čim je otvori. Juče sam imala privilegiju da vidim kako moji “Čuvari groblja” postaju deo dečjih svetova na još jednoj fantastičnoj radionici. Ovo nije bila samo priča o romanu – ovo je bila priča o transformaciji i novim uglovima posmatranja.

Snaga ženskog glasa i Dan žena Povodom Dana žena, sa decom je otvorena jedna važna temtema: kako su kroz istoriju književnosti mnoge priče bile ispričane isključivo iz muške perspektive. Razgovarali su o tome kako novi, drugačiji glasovi donose sveže uglove gledanja, baš kao što to čini naš junak Vihor.

Prizvali su u pomoć velike umove – od Meri Šeli i Virdžinije Vulf, preko kraljice misterije Agate Kristi, pa sve do naših heroina Desanke Maksimović i Grozdane Olujić. Deca su učila da književnost nije statična, već da se stalno menja onako kako se menjaju oni koji je pišu.

Šta su stvarali na radionici „Čuvari priča“?

Zlatna nit i sertifikati Gledati decu kako od početne tišine stižu do žustre debate o mitskim bićima i životnoj ravnoteži, podsetnik je zašto pišem. Uz njih vjerujem da su svi naučili da je zlatna nit kojom su stvarali zapravo trag koji empatija ostavlja u svima nama.

Na kraju radionice, učenici su zasluženo poneli sertifikat „Čuvar priča“. Jer, dok čuvamo priče, mi zapravo gradimo ljude koji će sutra čuvati ovaj svet. Hvala deci na iskrenosti i brendu Knjigram koji moju viziju oživljava na najlepši način.

Mi ne čitamo samo da bismo znali, čitamo da bismo postali bolji ljudi. Uz čitanje bih dodala i slušanje…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *