Knjiga koja je izašla iz korica: Kako su kroz radionicu „Čuvari tajne” oživeli priču
Kažu da knjiga pripada autoru dok je piše, a čitaocu čim je otvori. Juče sam imala privilegiju da vidim kako moji “Čuvari groblja” postaju deo dečjih svetova na još jednoj fantastičnoj radionici. Ovo nije bila samo priča o romanu – ovo je bila priča o transformaciji i novim uglovima posmatranja. Snaga ženskog glasa i Dan žena Povodom Dana žena, sa decom je otvorena jedna važna temtema: kako su kroz istoriju književnosti mnoge priče bile ispričane isključivo iz muške perspektive. Razgovarali su o tome kako novi, drugačiji glasovi donose sveže uglove gledanja, baš kao što to čini naš junak Vihor. Prizvali su u pomoć velike umove – od Meri Šeli i Virdžinije Vulf, preko kraljice misterije Agate Kristi, pa sve do naših heroina Desanke Maksimović i Grozdane Olujić. Deca su učila da književnost nije statična, već da se stalno menja onako kako se menjaju oni koji je pišu. Šta su stvarali na radionici „Čuvari priča“? Zlatna nit i sertifikati Gledati decu kako od početne tišine stižu do žustre debate o mitskim bićima i životnoj ravnoteži, podsetnik je zašto pišem. Uz njih vjerujem da su svi naučili da je zlatna nit kojom su stvarali zapravo trag koji empatija ostavlja u svima nama. Na kraju radionice, učenici su zasluženo poneli sertifikat „Čuvar priča“. Jer, dok čuvamo priče, mi zapravo gradimo ljude koji će sutra čuvati ovaj svet. Hvala deci na iskrenosti i brendu Knjigram koji moju viziju oživljava na najlepši način. Mi ne čitamo samo da bismo znali, čitamo da bismo postali bolji ljudi. Uz čitanje bih dodala i slušanje…
Ko razmišlja o čuvarima groblja?
Odavno nisam pisala o mojim Čuvarima, i ne zbog toga što nemam šta reći, već jer jednostavno život nas gura da nemamo vremena. Kradem trenutke mog odmora da bih napisala još koji red neke tamo knjige, pričitala još koju stranicu knjige koja mi je važna, popila bar jednu kafu koja je makar mlaka…. I tako, dan po dan, nakupi se toga. A praznici prošli, vatrometi, koji su bubnjali do neslućenih visina, petarde koje su odzvanjale ulicama kao da je ratno stanje, a te petarde, gle čuda, zabranjene. Voljela bih živjeti u zemlji koja ima hologramske vatromete, ni jedan pas ne bi se uplašio. Ali, nije to glavna tema ovoga pitanja… Dok svijet oko mene juri ja sjedim sa svojim mislima i pitam se nešto sasvim drugo:ko, zaista, razmišlja o čuvarima groblja?O onim psima koji noć provode budni, koji čekaju da se negdje sklone od hladnoće, koji ostaju i kada svi drugi odu? Priznajem, to nije tema za laganu jutarnju kafu.Naročito ne za nedjelju, kad smo još bunovni i željni brzog, površnog mira.Ali baš tu počinje zabluda. Mnogi misle da je pisanje o onome što ostaje iza nas mračno.„I još knjiga za djecu?“ – pitaju se, sa blagim nepovjerenjem.Kao da su djeca krhka, a istina opasna. A istina je, zapravo, sasvim drugačija. Razmišljanje o čuvarima groblja nije opsesija smrću.To je duboka, tiha ljubav prema životu. Zašto je ovo priča za djecu?Zato što su djeca često mudrija nego što mislimo.Ona se ne plaše istine – ona traže smisao.Traže magiju tamo gdje smo mi odrasli podigli zidove. Moja priča vraća upravo to:zaboravljeni osjećaj pripadanja. Mitologija koja nas gradi. Priče o Babi Marti nisu samo legende o vremenu – one govore o ćudljivosti prirode, o ciklusima, o strpljenju i poštovanju. To su bajke koje su nam pričali djedovi i bake, negdje na ivici sna i stvarnosti, učeći nas ko smo i odakle dolazimo. A to je nešto što se nikad ne zaboravlja. Vjernost koja prevazilazi svjetove.Pas u Čuvarima groblja nije simbol tuge, već zaštite. On je čuvar sjećanja, saputnik koji ostaje i kada se svjetla ugase. Kroz njega djeca uče empatiju, hrabrost i bezuslovnu ljubav – onu koja ne traži nagradu. Pa ko, onda, zaista razmišlja o čuvarima groblja? Oni koji se ne plaše tišine.Oni koji znaju da svaka priča ima kraj, ali i da joj baš taj kraj daje težinu i smisao.Oni koji umiju da vide dubinu tamo gdje drugi vide samo tamu. Ovo su priče za djecu koja tek uče da svijet nije samo šarenilo sa ekrana, već i topla zemlja iz koje niču legende.I za roditelje koji žele da njihova djeca rastu sa korijenima, a ne samo sa površnim slikama. Moja tišina je moj izbor.A moj izbor kao autora je da čuvam priče koje drugi, iz straha ili žurbe, zaobiđu.
Tajna iza stvaranja „Čuvara groblja“ – kako nastaje priča koja nam je svima potrebna
Kada neko prvi put čuje naslov Čuvari groblja, obično se nasmiješi ili pomisli: „Mračno, zar ne?“Da, priča jeste mračna, ali tama ovdje nije cilj. Ona je sredstvo. Most. Ulaz u prostor gdje djeca uče da gledaju strah u oči, da ga razumiju i da se od njega oslobode. Bajke su istinite ne zato što nas uče da zmajevi postoje, već zato što nas uče da se zmajevi mogu pobijediti. Postoji jedna stvar koju gotovo niko ne zna o nastanku ove knjige.Nije u zvončićima koji su treskali, ni u psima koji su šetali među nadgrobnim spomenicima, niti u hladnoći tih jutara kada sam zapisivala prve scene.Ono što je stvarno oblikovalo knjigu bio je dijalog između autorskog i uredničkog instinkta. sjenke nisu nužno opasne, već mjesto gdje se rađaju pitanja, znatiželja i hrabrost. Kada se autorski instinkt sretne s uredničkim glasom Svaka priča nosi svoj vlastiti tempo i ritam.Kod Čuvara groblja sam stalno balansirala između instinkta autora — koji želi pričati, voditi čitaoca kroz magiju, istraživati sjenke — i instinkta urednika — koji pazi na strukturu, ritam, jasnoću i sigurnost mladog čitaoca. Nekad bi scena izgledala savršeno u mojoj glavi, ali urednički glas bi rekao:„Ne, ovo je previše zastrašujuće. Probaj ovako…“ A nije da se nisam lomila oko Babe Marte da bude strašnija…I tako bi scena prolazila kroz nekoliko verzija: ponekad mračnija, ponekad svjetlija, sve dok ne pronađe taj balans između napetosti i topline. U svijetu Čuvara groblja, svaka sjenka ima svoju priču, a svaka priča ima svoju lekciju — ne onu koju odrasli nameću, već onu koju djeca sama otkrivaju. Taj balans je ključ. Djeca mogu podnijeti mračnu priču — ali samo ako vide svjetlost, ako osjećaju toplinu i prisutnost saputnika koji im pokazuje da nisu sami. Likovi: fragmenti stvarnog života Svaki lik u knjizi nosi dijelove stvarnog svijeta: fragmente straha, radoznalosti, hrabrosti i nesigurnosti. Neki likovi su inspirisani djecom koju sam posmatrala: kako hodaju školskim dvorištem, kako šapću tajne, kako se smiju i plaše u isto vrijeme. A neki su jednostavno onakvi kakve sam ih znala: psi koji su me pratili i družili se sa mnom.Znate, oni napušteni ali i oni vlasnički. Jedna od scena koja je prošla najviše revizija je scena sa sjenom i Zlatnim nitima koja prati glavnog junaka kroz groblje dok treba da se “suoči” sa babom Martom.Djeca osjete misteriju, ali ne i opasnost.U tom trenutku likovi psi prestaju biti samo fikcija, a postaju vodiči kroz emocije koje djeca svakodnevno doživljavaju. Postaju vodiči nas samih kroz priče koje nas oblikuju. Pisanje kao otkrivanje Pisanje Čuvara groblja bilo je istraživanje.Svaka rečenica, svaki opis, svaki dijalog testirani su kroz prizmu: „Da li dijete ovo može razumjeti? Da li ga ovo plaši ili intrigira? Da li izaziva radoznalost i osjećaj hrabrosti?“ Nije dovoljno samo smisliti radnju. Mora postojati ritam koji diše, prostor za maštu i likovi koji su saputnici, a ne predavači!Mračne priče za djecu ne ih uče da se boje. One ih uče da gledaju strah u oči, da ga razumiju i da pronađu svjetlost u njemu. Lansiranje i reakcije Kada knjiga napokon dođe do ruku čitalaca, svaki pogled, komentar ili pitanje od djece ili roditelja potvrđuje jedan osjećaj: sve što smo pažljivo gradili, balansirali i oblikovali ima smisla.Djeca su najiskreniji kritičari. Ako ih zanima, ako im se dopada, ako im daje snagu i radoznalost — tada znaš da je proces bio ispravan. Čuvari groblja nisu nastali da uplaše. Nastali su da pripreme.Pripreme djecu za svijet u kojem se susreću sa strahom, ali i sa ljepotom, radoznalošću i hrabrošću. Sretanje jednog svijeta koji je tu oko nas… Poruka za autore i čitaoce Ako postoji tajna iza stvaranja Čuvara groblja, ona nije u sjenama, psima ili hladnim jutarnjim satima. Nije to toliko ni tajna o Babi Marti, uostalom, vještičiji sat sve otkriva.Tajna je u iskrenosti prema priči, u slušanju djeteta u sebi!U vjerovanju da svaka priča, koliko god mračna izgledala, može biti i topla, nježna i čarobna. Knjige poput Čuvara groblja pokazuju nam da djeca ne traže da budu zaštićena od tame.Oni traže da im se pruži ruka kroz tu tamu.Da im se pokaže kako da se suoče s onim što ih plaši.I, konačno, kako da pronađu vlastitu snagu u pričama koje čitaju. Ako postoji tajna iza stvaranja ove knjige, ona nije u sjenama, psima ili hladnom jutru.Tajna je u iskrenosti.U slušanju djeteta u sebi…U vjerovanju da svaka priča, ma koliko mračna izgledala, može biti i topla, nježna i čarobna. …Jer moj omiljeni bajkolog Džek Zajps rekao je (parafraziram) književnost za djecu je, u suštini, odraz autora koji piše djetetu u sebi, iz svijeta koji je nekada bio njegov vlastiti… Upravo zato su „Čuvari groblja“ važni za djecu: kroz Vihora uče što je hrabrost i to onu iskonsku, tihu, koja se rađa kad nemaš izbora osim da kreneš naprijed. Kroz Groma otkrivaju dosljednost, snagu da ostaneš vjeran sebi čak i kad se sve oko tebe mijenja. Uz Kuju Žuju uče požrtvovanost, toplu i nenametljivu, kakva postoji samo kod onih koji vole bez očekivanja. A sa Babom Martom otkrivaju bezgraničnu ljubav, onu koja grije čak i kad priča vodi kroz mračne šume i crveno nebo. Svaki od ovih likova postaje mali vodič i podsjetnik da se najvažnije životne vrijednosti ne predaju dječjoj ruci kroz hladne paragrafe i lekcije, već kroz priče koje ih djeca žive zajedno sa junacima.
📖 Priče iz djetinjstva za laku noć: Baba, uroci i bijeli luk 🧄✨
Ponekad nas noć i neka uspavanka iznenade sjećanjima koja nas nasmiju i vrate u toplinu prošlih vremena. Jedan od tih trenutaka izronio mi je iz sjećanja baš iz onih formativnih godina koje sam provela sa djedom i babom na selu. Bio je to dan kada sam, skrivajući se ispod stola dok su gosti bili tu iz džepa izvukla čen bijelog luka. Baba ga je tu “strateški” smjestila da me čuva od uroka. Naravno, nisam mogla odoljeti da ne pokažem svoje “blago”! Izašla sam ispod stola, prekinula razgovor i ponosno rekla: “Vidite šta ja imam!” Reakcije? Goste ne pamtim kako su reagovali, ali baba… Baba je nakon toga zaključila da moramo preći na viši nivo zaštite. Od tog dana, bijeli luk nije bio samo u mom džepu – šiven je u garderobu! 🪡🧄 Bijelim lukom me posebno čuvala od Babe Marte …. Možda je i bijeli luk dio razloga što me danas ni uroci, ni prepreke ne cimaju previše. A vi, imate li neku priču iz djetinjstva koja vas nasmije svaki put kad je se sjetite? I najvažnije, kako su vas čuvali od vještica i uroka?
10 razloga zašto bi djeca (i odrasli) trebalo da pročitaju Čuvare Groblja
Čuvari groblja – bajka koja miriše na tajne, zvončiće i pseće šape Nisam ovu knjigu napisala planski, nego me pronašla. Još 2018. probudio me zvuk zvončića u četiri ujutru, u tišini jedne hladne noći. Izašla sam napolje i vidjela psa kako trči ulicom, dok su se komšijski psi tresli od zime. Taj prizor ostao je u meni kao rana, ali i kao iskra. Te noći sam prvi put počela da pišem Čuvare groblja. Pisanje nije išlo brzo – naprotiv, godinama sam nosila priču u sebi, kao kamen koji moraš da okreneš sa svih strana da bi otkrio šta se pod njim krije. Nisam imala njemačkog ovčara, a oduvijek sam ga sanjala – i eto, u priči se pojavio, baš onakav kakvog sam zamišljala. Nisam znala gdje će me odvesti Baba Marta, niti zašto baš groblje, ali sam osjećala da to mjesto, koliko god mračno bilo, krije priče o hrabrosti i ljubavi. Za mene je Čuvari groblja priča o svima nama koji smo se ikada osjećali odbačeno, izgubljeno ili zaboravljeno – i o tome kako i takvi možemo postati heroji. Psi u knjizi su napušteni, ali nisu sami: oni pronalaze snagu u prijateljstvu, u odanosti i u tome što se bore za nešto veće od sebe. Zato vjerujem da ovu knjigu vrijedi pročitati – jer nije samo bajka o psima i mitovima. Ona je i podsjetnik da dobrota postoji, da empatija mijenja svijet i da je mašta naš najveći saveznik. Ako vas Čuvari groblja povedu makar jednim korakom u Grobljansku ulicu 13, možda ćete, kao i ja, otkriti da vrata mašte nikada nisu zatvorena – samo čekaju da ih neko otvori. A sada, deset razloga zašto pročitati Čuvare groblja! Junaci su napušteni psi – simboli hrabrosti i odanosti!U ovoj priči oni nisu samo lutalice koje društvo zaboravlja – oni su heroji, stražari i oni koji hrabro stoje tamo gdje niko drugi ne smije. Kroz njihove oči gledamo svijet prepun hladnih noći, ali i svitanja ispunjenih nadom. To su psi koji nas uče da i najzaboravljeniji mogu postati najveći čuvari. Prvi put u književnosti – Baba Marta kao glavni junak!Ona, koja u našoj kulturi donosi proljeće i promjene, ovdje postaje lice tame i izazova. Ali, baš kao i svako biće iz mitova, Baba Marta u ovoj priči nije jednostavna – ona donosi poruku o promjeni, strahu i prihvatanju onoga što je drugačije. I prvi put, ovo slovensko mitološko biće dobija svoju dječju bajku. Priča o prijateljstvu i povjerenjuU srcu knjige nije samo magija, nego ono najvažnije – prijateljstvo. Psi na groblju vjeruju jedni drugima kada niko drugi ne vjeruje u njih. Oni znaju da se u najmračnijem času oslanjaju na šapu prijatelja pored sebe. A u tome se krije univerzalna poruka i za djecu i za odrasle: niko ne može sam. Razvija empatiju prema životinjamaDok čitamo o napuštenim psima koji postaju čuvari, djeca počinju da razumiju koliko je ljubav prema životinjama važna. Svaka stranica podsjeća da toplina, pažnja i briga mogu promijeniti sudbinu jednog bića. A kroz empatiju prema psima, djeca uče empatiju i prema ljudima. Savršena za ljubitelje avantura i misterijaOd prvog trenutka kada pas misteriozno izlazi iz kuće i krene za čovjekom sa zvončićima, pa sve do sudbonosnog susreta sa Babom Martom – radnja ne prestaje da iznenađuje. Svaka stranica krije novi trag, novo pitanje i novu tajnu, a čitaoci imaju osjećaj da sami koračaju Grobljanskom ulicom 13. Bajkovit jezik koji budi maštuOno što ovu knjigu čini posebnom jeste način na koji je napisana. Jezik podsjeća na stare bajke, ali je blizak djeci današnjice. On nosi ritam usmenih predanja, šapat priča koje su se prenosile uz ognjište, i upravo zbog toga čitaoci lako uranjaju u magični svijet Čuvara. Djeca uče o važnosti očuvanja kulture i mitovaKroz ovu bajku, djeca otkrivaju koliko su naši stari znali – i koliko je mitova utkano u našu svakodnevicu. Spoj slovenske mitologije i moderne priče podsjeća nas da su bajke dio našeg identiteta, i da je naša kultura bogata neispričanim čudima. Uči o snazi mašte i važnosti stvaranja sopstvenih univerzumaGroblje u ovoj knjizi nije samo mračno mjesto – ono postaje pozornica na kojoj nastaju najneobičnije avanture. Čitajući, djeca uče da je mašta prostor slobode u kojem svako može stvoriti sopstveni svijet i sopstvenu priču. Savršena za čitanje u krugu porodice uz vatru iz kaminaIako je knjiga napisana za djecu, ona jednako osvaja i odrasle. Nudi priliku da se zajedno čita, razgovara o prijateljstvu, ljubavi, hrabrosti i empatiji. To je knjiga koja podsjeća roditelje na čaroliju bajki, a djecu uvodi u svijet gdje ništa nije nemoguće. Donosi potpuno originalnu i neobičnu priču kakvu još niste čitaliNapušteni psi kao heroji, groblje kao mjesto čuda i Baba Marta kao neobičan protivnik – sve to čini Čuvare groblja jedinstvenim književnim iskustvom. To nije samo roman – to je bajka koja se ne zaboravlja. ✨ Ukratko: Čuvari groblja su priča o svijetu gdje ljubav, mitovi i psi stvaraju magiju – i gdje čak i najmračnije mjesto može postati dom svjetlosti.