Početak svih početaka

Ja sam Marija Nenezić – pisac, urednik i vječiti zaljubljenik u knjige. Oduvijek sam voljela bajke i priče koje te uvuku toliko duboko da ostaneš u njima i kada sklopiš korice. Moji najljepši snovi oduvijek su bili posvećeni knjigama i čudnim, magičnim bibliotekama koje se kriju u začaranim potkrovljima, gdje police šapuću tajne, a svaka knjiga čuva svoj svijet.

Pišem da bih sačuvala taj osjećaj čuda i mašte, da bih podsjetila i djecu i odrasle da bajke nisu samo priče za djetinjstvo, već ključevi za otkrivanje onih skrivenih dijelova nas samih koji žele vjerovati, tražiti i sanjati. Moje priče nastaju iz želje da svaka riječ oživi, da likovi dišu i da čitaoci osjete da su u svijetu u kojem je sve moguće – svijet u kojem zmajevi lete, tajne se otkrivaju, a hrabrost i prijateljstvo pobjeđuju.

Rođena sam u Nikšiću, a svoje obrazovanje nastavila na Odsjeku za srpski jezik i južnoslovenske književnosti. Diplomski rad sam odbranila iz oblasti Književnosti za djecu i omladinu, sa temom Tri lica Pepeljuge, dok sam magistarske studije završila na istom odsjeku sa temom Arhetipski modeli inicijacije junaka u romanu Hari Poter (Harry Potter) autorke Dž. K. Rouling (J. K. Rowling).

Dobrodošli u moj svijet, svijet priča koje ostaju, svijet bajki koje inspirišu i vode kroz maštu, i svijet u kojem svaka knjiga čuva mali dio čarolije koju možete ponijeti sa sobom.

Moje riječi pripadaju bajkama – onim pričama koje ostaju kada sve drugo prođe

Prva publikacija

U izdanju Instituta za srpsku književnost izašla je knjiga Hari Poter i arhetipi herojske inicijacije.

Novi naslov

Otvorena knjiga iz Srbije izdavač je prvog izdanja knjige za djecu Čuvari groblja.

IZ MOG DNEVNIKA

Djeca kao ozbiljni čitaoci

Jedan od najvećih problema savremene književne produkcije za djecu jeste sistematsko potcjenjivanje dječjeg čitaoca. Polazi se od pretpostavke da dijete mora biti stalno zaštićeno od kompleksnosti svijeta, pa se tekstovi pojednostavljuju, konflikti ublažavaju, a jezik sterilizuje do tačke gubitka estetske i misaone vrijednosti. Takav pristup ne govori o stvarnim mogućnostima djece, već o strahu odraslih.…

Čitanje kao ritual

Čitam oduvijek — uvijek i svuda. U redu, priznajem: jedne godine sam pročitala toliko knjiga da me je danas pomalo sramota da kažem broj. Čitala sam dok sam išla na fakultet, na mobilnom telefonu, u prevozu, u čekaonici, između dva obroka… i, naravno, do kasno u noć. Fun fact: jednom sam čitala s temperaturom toliko…