marija nenezic

Bajke ne opstaju slučajno; one funkcionišu kao memi (termin koji je skovao Ričard Dokins jedan čisti genije, razvila Suzan Blekmor, a u kontekstu bajkovnog svijeta do tančina objasnio Džek Zajps) – jedinice kulturnog prenosa koje se ponašaju poput bioloških gena. Memi su ideje ili obrasci uskladišteni u ljudskom mozgu koji se razmnožavaju imitacijom i prenošenjem. Da bi bajka (kao mem) preživjela u konkurentnom okruženju, ona mora da posjeduje tri karakteristike: vjernost (sposobnost tačnog kopiranja), plodnost (sposobnost stvaranja mnogo kopija) i dugovječnost . Poput “sebičnog gena”, bajke su usmjerene na sopstveni opstanak i prilagođavaju se promjenama u okruženju. Dakle, iako se ja nerviram zbog urušavanja bajkovnog koncepta u rukama Diznija i ostalih kapitalističkih konglomerata, nije to ništa što jedan bajkovni tekst neće preživjeti, nije da nije preživio hiršćansku vakcinaciju kako to volim istaći. I u tome je njegova moć i ljepota!

Mozak, taj fantastični organ koji nam pomaže čak I da maštamo (a ne samo da pokrećemo ratove), posjeduje modularnu organizaciju koja se sastoji od različitih kognitivnih mehanizama specifičnih za određene domene ili zadatke, poznatih kao moduli. Prema teoriji antropologa Dana Sperbera, veza između bajki i kognitivnih modula objašnjava kako se priče obrađuju, pamte i uspiješno prenose kroz kulturu:

Urođeni i stečeni moduli Ljudski mozak posjeduje urođene module za učenje, koji predstavljaju biološke adaptacije. Ovi urođeni moduli oslanjaju se na kognitivne unose kako bi generisali takozvane stečene module, koji imaju direktne kulturne funkcije. Pored toga, tu je i jezički modul koji ljudima omogućava da usvoje jezik i narativne unose, da ih kopiraju, obrade i reprodukuju u komunikaciji sa drugima.

• Prva klasifikacija bajke (Urođeni moduli) Kada čujemo usmenu narodnu priču ili bajku, urođeni modul za učenje nam prvo pomaže da je klasifikujemo i razumijemo.Ovajmodulomogućavamozgudautvrdi o kakvojvrstiartefakta je riječ i dapočnedaprepoznajenjeneosnovnekarakteristike.
• Razvoj modula specifičnog za bajku (Stečeni moduli) Kada određena bajka (poput Crvenkape ili Pepeljuge) stekne veliku kulturnu važnost usljed stalnog ponavljanja, mozak biva posebno stimulisan!Tada jedan urođeni modul, ili čak dva do tri urođena modula koja rade zajedno, generišu stečeni modul zadužen isključivo za tu priču.Ovaj novostvoreni stečeni modul omogućava mozgu da lako prepozna specifične formalne uslove koje ta bajka mora da ispuni, kao i njen “memetički kvalitet”.Da, meme kulturakojaživi na iternetukako se to popularnokaže, određuje I neštovažnije…

4. Kulturna stabilnost i opstanak priče Zahvaljujući ovom razvijenom kognitivnom mehanizmu, određene bajke duboko se utiskuju u naš um, I nije li to prelijepo? Sve dok takva priča nastavlja da ispunjava biološke i kulturne uslove neophodne za njeno prepoznavanje i relevantnost, mi ćemo nastaviti da je se sjećamo i da je prenosimo. To stalno prenošenje i reprodukovanje obezbeđuje relativnu stabilnost unutar same ljudske kulture.

Ovo objašnjava zašto nam klasične bajke djeluju toliko prirodno, kao da smo rođeni sa njima – naš mozak doslovno formira specifične neuronske i kognitivne obrasce osmišljene da te prepoznatljive narative hvataju, čuvaju i dijele dalje.

A zašto su nam bajke važne? Često volim istaći da su bajke naš krvotok, naš genom, ali danas ću reći nešto malo drugačije – bajke su naša nada da će sve biti dobro. To su priče o preživljavanju sa nadom, priče koje nose alat koji nas uči kako da preživimo – da zmajevi postoje ali I da ih možemo poraziti. Nije li to najljepša pouka koju možemo pružiti djetetu? Ovdje naravno, zmaj je metafora za čovjekolikog monstruma koji se vjekovima unazad krije ispod zmajske kože…

Čitajte bajke, maštajte, mozak će nam pomoći da obradimo sve što znamo, a dok imamo bajke – biće dobro. One nisu anestezija da nas umrtvi dok život prolazi pored nas već vilinska hrana za dušu I srce jer nauka je kako to kaže Džek Zajps potvrdila da su bajke programirane da postoje u našem mozgu….