Da li su bajke i dalje važne?
Volim reći da su bajke krvotok čovječanstva i tekstovi okrutne fabule. Čitam ih, pišem i sanjam bajke, i kako je juče bio međunarodni dan čitanja bajki, podstaklo me je da se kratko osvrnem na pitanje zašto su bajke I dalje važne. Bajke su nastale kao živa, promjenjiva forma narodne književnosti, razvijale su se kroz usmenu tradiciju, bile su prilagođavane društvenim vrijednostima kroz istoriju, a danas i dalje evoluiraju kroz različite medije i reinterpretacije. Sve to su posebne teme, mene posebno zanima kako su se prilagođavale kroz društvene vrijednosti (vakcinacija bajki hrišćanstvom) i kako su postajale i naravno, kakva im je sudbina!!! Jack Zipes, jedan od najpoznatijih bajkologa i germanista u svojim djelima naglašava da su bajke i dalje važne iz nekoliko ključnih razloga: 1. Bajke su sredstvo za razumijevanje društva i kulture Zipes ističe da bajke odražavaju i oblikuju vrijednosti, moralne norme i društvena uvjerenja. One nisu samo zabava, već i način na koji društvo prenosi svoja uvjerenja kroz generacije. Sjetimo se samo bajki braće Grim. 2. Bajke pomažu djeci da se nose s izazovima života Odveć je poznata ona rečenica koja se pripisuje Gejmenu a zapravo pripada Čestertonu da su: ,,Bajke su više nego istinite; ne zbog toga što nam govore da zmajevi postoje, već zato što nam govore o tome da mogu biti pobeđeni“ . Bajke često prikazuju junake koji prolaze kroz teške prepreke, ali na kraju pobjeđuju. Ove priče pomažu djeci da razumiju koncept borbe, otpornosti i nade, što im može pomoći da se nose sa vlastitim strahovima i problemima. 3. Bajke podstiču maštu i kreativnost Zipes vjeruje da bajke igraju ključnu ulogu u razvoju dječje mašte, jer ih izlažu fantastičnim svjetovima, magičnim bićima i neobičnim situacijama, što ih podstiče na razmišljanje izvan okvira. A razmišljanje izvan kutije vodi otkrićima koja su ovom svijetu potrebna. No, po učenju Marije Montesori djecu “ne treba izlagati bajkama” prije treće godine života. 4. Bajke su alat za društvenu kritiku U komunističke Jugoslaviji bajke nisu bile rado viđene na policama. Razloga za to je mnogo, počev od toga da su viđene kao reakciona i buržoarska loteratura, preko pitanja heroizma koji je mogao biti štetan po omladinu, do toga da je postojala sumnja u tuđi uticaj. Ukratko, bajka je njegovala sve ono što režimu nije odgovaralo. U knjigama poput Breaking the Magic Spell i Why Fairy Tales Stick, Zipes objašnjava kako bajke često sadrže skrivenu društvenu kritiku. Savremeni pisci i filmski stvaratelji ih koriste kako bi progovorili o savremenim temama, od feminizma do socijalne pravde. 5. Bajke se mijenjaju i evoluiraju, ali ostaju relevantne (MOJA OMILJEMA TEMA) Zipes tvrdi da bajke opstaju jer se stalno prilagođavaju novim vremenima. Svaka generacija ih interpretira na svoj način – od originalnih narodnih verzija, preko klasičnih književnih adaptacija, do savremenih reinterpretacija u filmovima i knjigama. Ovom temom sam se opširnije bavila kroz svoj magistarski rad I pitanje mimeme. 6. Bajke imaju moć da inspirišu promjene Prema Zipesu, bajke nisu samo pasivna zabava – one mogu inspirisati ljude da preispitaju stvarnost i bore se za bolji svijet. Priče o hrabrim junacima i junakinjama podstiču ideju da pojedinac može pobijediti nepravdu. Zato su bajke i dalje važne – one su više od priča za laku noć, one su alat za razumijevanje svijeta, učenje, maštanje i kritičko promišljanje. Samo se sjetite kako ste se osjecali nakon čitanja bilo koje bajke? Uglavnom bajke su više i mnogo više od onoga što mislite. Opasni tekstovi koji će vas navesti da mislite svojom glavom i budete izvan kutije. Ako na tom putu sretnete nekog zmaja, razmislite šta ćete. Mog sina učim da se zmajevi ne moraju ubiti.
📖 Priče iz djetinjstva za laku noć: Baba, uroci i bijeli luk 🧄✨
Ponekad nas noć i neka uspavanka iznenade sjećanjima koja nas nasmiju i vrate u toplinu prošlih vremena. Jedan od tih trenutaka izronio mi je iz sjećanja baš iz onih formativnih godina koje sam provela sa djedom i babom na selu. Bio je to dan kada sam, skrivajući se ispod stola dok su gosti bili tu iz džepa izvukla čen bijelog luka. Baba ga je tu “strateški” smjestila da me čuva od uroka. Naravno, nisam mogla odoljeti da ne pokažem svoje “blago”! Izašla sam ispod stola, prekinula razgovor i ponosno rekla: “Vidite šta ja imam!” Reakcije? Goste ne pamtim kako su reagovali, ali baba… Baba je nakon toga zaključila da moramo preći na viši nivo zaštite. Od tog dana, bijeli luk nije bio samo u mom džepu – šiven je u garderobu! 🪡🧄 Bijelim lukom me posebno čuvala od Babe Marte …. Možda je i bijeli luk dio razloga što me danas ni uroci, ni prepreke ne cimaju previše. A vi, imate li neku priču iz djetinjstva koja vas nasmije svaki put kad je se sjetite? I najvažnije, kako su vas čuvali od vještica i uroka?
10 razloga zašto bi djeca (i odrasli) trebalo da pročitaju Čuvare Groblja
Čuvari groblja – bajka koja miriše na tajne, zvončiće i pseće šape Nisam ovu knjigu napisala planski, nego me pronašla. Još 2018. probudio me zvuk zvončića u četiri ujutru, u tišini jedne hladne noći. Izašla sam napolje i vidjela psa kako trči ulicom, dok su se komšijski psi tresli od zime. Taj prizor ostao je u meni kao rana, ali i kao iskra. Te noći sam prvi put počela da pišem Čuvare groblja. Pisanje nije išlo brzo – naprotiv, godinama sam nosila priču u sebi, kao kamen koji moraš da okreneš sa svih strana da bi otkrio šta se pod njim krije. Nisam imala njemačkog ovčara, a oduvijek sam ga sanjala – i eto, u priči se pojavio, baš onakav kakvog sam zamišljala. Nisam znala gdje će me odvesti Baba Marta, niti zašto baš groblje, ali sam osjećala da to mjesto, koliko god mračno bilo, krije priče o hrabrosti i ljubavi. Za mene je Čuvari groblja priča o svima nama koji smo se ikada osjećali odbačeno, izgubljeno ili zaboravljeno – i o tome kako i takvi možemo postati heroji. Psi u knjizi su napušteni, ali nisu sami: oni pronalaze snagu u prijateljstvu, u odanosti i u tome što se bore za nešto veće od sebe. Zato vjerujem da ovu knjigu vrijedi pročitati – jer nije samo bajka o psima i mitovima. Ona je i podsjetnik da dobrota postoji, da empatija mijenja svijet i da je mašta naš najveći saveznik. Ako vas Čuvari groblja povedu makar jednim korakom u Grobljansku ulicu 13, možda ćete, kao i ja, otkriti da vrata mašte nikada nisu zatvorena – samo čekaju da ih neko otvori. A sada, deset razloga zašto pročitati Čuvare groblja! Junaci su napušteni psi – simboli hrabrosti i odanosti!U ovoj priči oni nisu samo lutalice koje društvo zaboravlja – oni su heroji, stražari i oni koji hrabro stoje tamo gdje niko drugi ne smije. Kroz njihove oči gledamo svijet prepun hladnih noći, ali i svitanja ispunjenih nadom. To su psi koji nas uče da i najzaboravljeniji mogu postati najveći čuvari. Prvi put u književnosti – Baba Marta kao glavni junak!Ona, koja u našoj kulturi donosi proljeće i promjene, ovdje postaje lice tame i izazova. Ali, baš kao i svako biće iz mitova, Baba Marta u ovoj priči nije jednostavna – ona donosi poruku o promjeni, strahu i prihvatanju onoga što je drugačije. I prvi put, ovo slovensko mitološko biće dobija svoju dječju bajku. Priča o prijateljstvu i povjerenjuU srcu knjige nije samo magija, nego ono najvažnije – prijateljstvo. Psi na groblju vjeruju jedni drugima kada niko drugi ne vjeruje u njih. Oni znaju da se u najmračnijem času oslanjaju na šapu prijatelja pored sebe. A u tome se krije univerzalna poruka i za djecu i za odrasle: niko ne može sam. Razvija empatiju prema životinjamaDok čitamo o napuštenim psima koji postaju čuvari, djeca počinju da razumiju koliko je ljubav prema životinjama važna. Svaka stranica podsjeća da toplina, pažnja i briga mogu promijeniti sudbinu jednog bića. A kroz empatiju prema psima, djeca uče empatiju i prema ljudima. Savršena za ljubitelje avantura i misterijaOd prvog trenutka kada pas misteriozno izlazi iz kuće i krene za čovjekom sa zvončićima, pa sve do sudbonosnog susreta sa Babom Martom – radnja ne prestaje da iznenađuje. Svaka stranica krije novi trag, novo pitanje i novu tajnu, a čitaoci imaju osjećaj da sami koračaju Grobljanskom ulicom 13. Bajkovit jezik koji budi maštuOno što ovu knjigu čini posebnom jeste način na koji je napisana. Jezik podsjeća na stare bajke, ali je blizak djeci današnjice. On nosi ritam usmenih predanja, šapat priča koje su se prenosile uz ognjište, i upravo zbog toga čitaoci lako uranjaju u magični svijet Čuvara. Djeca uče o važnosti očuvanja kulture i mitovaKroz ovu bajku, djeca otkrivaju koliko su naši stari znali – i koliko je mitova utkano u našu svakodnevicu. Spoj slovenske mitologije i moderne priče podsjeća nas da su bajke dio našeg identiteta, i da je naša kultura bogata neispričanim čudima. Uči o snazi mašte i važnosti stvaranja sopstvenih univerzumaGroblje u ovoj knjizi nije samo mračno mjesto – ono postaje pozornica na kojoj nastaju najneobičnije avanture. Čitajući, djeca uče da je mašta prostor slobode u kojem svako može stvoriti sopstveni svijet i sopstvenu priču. Savršena za čitanje u krugu porodice uz vatru iz kaminaIako je knjiga napisana za djecu, ona jednako osvaja i odrasle. Nudi priliku da se zajedno čita, razgovara o prijateljstvu, ljubavi, hrabrosti i empatiji. To je knjiga koja podsjeća roditelje na čaroliju bajki, a djecu uvodi u svijet gdje ništa nije nemoguće. Donosi potpuno originalnu i neobičnu priču kakvu još niste čitaliNapušteni psi kao heroji, groblje kao mjesto čuda i Baba Marta kao neobičan protivnik – sve to čini Čuvare groblja jedinstvenim književnim iskustvom. To nije samo roman – to je bajka koja se ne zaboravlja. ✨ Ukratko: Čuvari groblja su priča o svijetu gdje ljubav, mitovi i psi stvaraju magiju – i gdje čak i najmračnije mjesto može postati dom svjetlosti.
Књига која тражи хероја
Књига Чувари гробља, ауторке Марије Ненезић, по узору на најбоља дјела дјечје књижевности, преплићући познате и мање познате легенде и приче са неким новим универзумима, читаоцима нуди једну оригиналну и надасве узбудљиву атмосферу у којој ће пронаћи одговоре на бројна питања из живота који тек требају начети. У тајнама псећег свијета, који својим шармом само на први поглед може асоцирати на чувени анимирани филм ”Сви пси иду у рај” (All Dogs Go to Heaven), ауторка преиспитује неке од основних феномена који на овај или онај начин заокупљају пажњу човјечанства: пријатељство, живот, смрт, напуштање, емпатија, одговорност, промјена, херојство, одрицање,привикавање… Ненезићева на јасан и недвосмислен начин литерарно третира тачку спајања свјетова легенде и реалности, људи и животиња. У њеном фокусу је испитивање свих облика преображаја. У једном тренутку је то прелазак из свијета удобности и безбрижности у свијет суровости живота и одговорности, какво доживљава штенац Вихор, док у другом преображај бива приказан из угла Бабе Марте која је у свом свијету легенде дјевојчица, а у нашем старица која својим смрзнутим срцем шири леден дах нашом стварношћу. Роман Чувари гробља успијева да читаоцима моћно укаже на назнаке суровости живота и наведе да се озбиљним животним темама погледа у очи на начин примјерен дјечијем узрасту, што ауторки мајсторски полази за руком. Списатељица експлицитно констатује да живот на гробљу није лак и сликајући пасји живот паса провјерава односе младих и старих, појединца и колектива, пса и мачке, људи и животиња, стварности и легенде, оног који прича и оног који причу слуша. Гробље је мјесто динамике и мјесто у коме се, већ самим насловом, успијева изневјерити хоризонт очекивања, што ће ауторка често користити као приповједачки манир. Гробље је мјесто гдје се свјетови сударају, а приче преклапају. Оно је сусрет са историјом, легендом, традицијом, обичајима, пророчанствима… Марија Ненезић ређа слике као на филмској траци, а читалац тешко одолијева узбудљивој причи која држи у неизвјесности до самог краја, али и љепоти вокабулара коју ваља усвојити и сачувати у ери која се окомила на ријеч. У том процесу читалац схвата да је увучен у ауторкину замку из које се ослобађа тако што бива научен важну лекцију, попут малог хероја Вихора, а то је да је важно саслушати причу до краја. Свако ко саслуша причу до краја, нарочито у овом нашем до лудила убрзаном времену, прави је херој, јер се све уротило да прича не буде довршена. Ненезићева то зна и зато диже глас! Учи нас да је увијек у животу важно бити спреман за Бабу Марту, за одмрзавање њеног леденог срца. Ово је прича одбачених о одбацивању, потлачених о тлачењу. Ово је прича о моћи удруживања, организовања и размишљања о вриједностима које као цивилизација промовишемо. Ово је литерарни апел за усвајање псећих вриједности које су људи, данас, очигледно заборавили.Златне нити о којима ауторка, између осталог, испреда причу истовремено су и награда и казна и ваља их проматрати из више углова и кроз што разнобојнија сочива. Мислити о Чуварима гробља значи мислити о књизи која тражи свог хероја.Сви пси су чувари у литерарном универзуму Марије Ненезић, а само посебни чувају оно нешто више. Пси су, у овој дивној причи, сачували свијет од зиме, а ако ауторкин наум успије, сачуваће и нас од нас самих. Подгорица, Александар Ћуковић15.11.2023.